DEFINICIJA "FIĆE"
Prevozno sredstvo s točkovima, velikodunije "automobil".
Iako predvidjen za
prevoz omanjih putnika na kratkim relacijama, "Fićom" su citave
familije (sa koferima, strinama i loncem punjenih paprika za usput)
putovale u posetu rodjacima na drugi kraj zemlje.
Kupovina "Fiće" je
60-ih godina bio dogadaj ravan rodenju ili smrtnom slucaju u porodici.
Inicijacija novog "Fiće" vrsila se tako sto bi vlasnik ukrcao
neverovatnu kolicinu odusevljene susedske dece i provozao ih po kraju.
Zatim bi pristupio sledecem obredu:1. ritualno pranje; 2. pazljivo
namestanje nalepnice "YU"; 3. ukrasavanje enterijera minijaturnim
kopackama ili bokserskim rukavicama.
U meduvremenu bi
drugarica sasila zastitnu ceradu, na kojoj bi vlasnik striclom izvukao
registarski broj sa obe strane, napred, nazad i - za svaki slucaj - na
krovu. I taman kada su vozaci "Fića" zakljucili da su postigli sve to
su mogli i da je zivot lep, pojavljuje se Zastava 1300. Vlasnici ovih
drumskih zveri su, kao dodatnu pakost, uveli presvlake za sedista (za
"Fiću" ih niko nije pravio). Najcenjenije su bile one od vestackog
krzna, na sta su vozaci "Fiće" jedino mogli da odgovore dlakavom
presvlakom za volan.
Posebnu zavist
izazivala je prostrana platforma iza zadnjih sedista Zastave 1300 (kod
"Fiće" je nema), na koju su komotno mogla da se smeste bar dva ukrasna
jastucica (FK Partizan) i pas koji klima glavom. Pokusaji vozaca "Fiće"
da se ovo nivelise dodatnim nalepnicama (tigrovi koji se sudaraju
glavama uz poruku "Pazi!"), ugradnjom dugackih plasticnih antena i
unutrasnjim retrovizorima "Panoramic", nisu uspeli.
Ipak, vozaci su do
kraja branili svoj integritet, pa makar i "Fića" stradao: poznat je
slucaj penzionisanog zastavnika sa Novog Beograda koji je, sa prozora,
iz rucnog bacaca razneo starijeg maloletnika kad je ovaj pokusao da mu
mazne brisace.